Moja ljubav prema rukotvorinama

           Moja ljubam prema rukotvorinama, javila se jako rano. Moji roditelji su najvise tome zasluzni. Мој otac je sve po kuci sam popravljao, od auta, motora, gradio kucu, kao i mnogi drugi muskarci u nasoj zmlji u to vrijeme 80tih. Ja sam bila ta koja se uvjek nekako tu nasla pored njega da mu dodam kljuc, cekic i ostalo. Vise je bila to moja radoznalost ili bolje receno odlican trenutak da budem pored njega. Zvao me je "Sine" iako imam godinu dana mladeg brata. U to vrijeme sestra je bila beba.
       Moja mama takodje je radila sve zenske i muske poslove po kuci i van. Od predivnog cvijeca i baste, troje djece, punog radnog vremena kao uciteljica, plela je, heklala, odlicno kuvala a ja bih joj koliko sam mogla u svemu pomagala. Zato izgleda danas i sama jako dobro kuvam i jos bolje pravim i dekorisem torte i u tome uzivam.
        Nista od ovoga ne bi bilo upotpunjeno da nije bilo mog predivnog komsiluka. Sjecam se bila sam jako mala kada sam sa divljenjem gledala teta Dilju kako prede vunicu. Ona je to tako vjesto radila. Njeni prsti na lijevoj  ruci sa takvom lakocom i brzinom, tanjili bi vunicu, dok bi desnom  brzo vrtela prelo. Onda bi od te iste vunice za cika Marka plela prsluk i vunjene carape. Pletenje sa dvije igle mi i nije bilo tako ocaravajuce kao pletenje carapa sa 5 igala. Ona me je kasnije i naucila pletenju. Dok je teta Dilja  pretezno koristila prirodne boje, teta Radmila, moja druga komsinica je pretezno plela u jarkim bojama. Ona me je naucila kako da kombinujem vise boja, pa sam u 7 razredu isplela svoj prvi rozi prsluk sa slovima. Moji roditelji su bili na put i kada su se vratili nisu mogli da vjeruju da sam to sve sama isplela.
        Od oca sam naucila da sijem. Sjecam se jedan citav dan sam ga gledala kako mjeri karirano bez-braon platno, reze, uporedjuje sa starim odijelom, crta kredom po platnu... Pa ga gledam kako sije to isto platno,  isprobava, prepravlja, opet sije. Dok bi se ja i brat igrali ispred kuce, i uz nasu djeciju graju preplitao bi se zvuk singerice dok prede. Kad se masina vise nije cula,  utrcali bi u sobu da vidimo kao je ispalo. Sjecam se kako je tata fenomenalno izgledao u prelijepom kariranom odijelu sa prslukom i Ruskom kapom od istog materijala, koju je takodje on sasio. Sa odusevljenjem smo ga gledali, mama i komsinica koja se tu zatekla.. Nikada nije isao na jedan cas sivenja, ali je sve sam naucio. Cesto je kratio i suzavao svoju gardarobu na nasoj "Butterfly " singerici i ja bih se uvjek nekako nasla pored njega i pomno pratila njegove pokrete od podmazivanja masine, do mijenjanja kajsa, igle i konca. Tako me je na njoj i naucio kako da sijem. Pa bih kratila i prepravljala staro, sila haljine za lutku, kao i vecina nas sto smo poceli. Mama je ludjela od mene, jer bi me cesto nasla kako kopam po staroj robi,  prevrcem po ormarima,  sjeckam, kratim, sijem, a tata bi me zato uvjek branio:"Ma  pusti je neka se vjezba, kad to voli, ionako je to sve stara roba".:)
To je i dan danas moj neostvareni san da budem modni kreator.
              Eto i danas posle toliko godina osjecam se kao dijete u prodavnici igracaka kada se nadem u radnji sa materijalima, koncima,masinama i iglama.. Samo sto za razliku od mojih sinova koji se odusevljavaju sa igrackama moje su igracke, konci, platno, masine za sivenje i sve vezano sa hobi sivenja, heklanja, pletenja i mnogo cega drugog... Takodje  volim da kuvam, pravim torte i dekorisem kao i slikanje, pravljenje nakita, fotografija i mnogo toga drugog,.
      
       
      
            

No comments:

Post a Comment